Dragi mladoženja, ovi savjeti nisu o tome kako da izgledaš kao model. Oni su o tome kako da ostaneš svoj, čak i na fotografiji. Nemaš probu za ovo. I vjerojatno si zadnji put bio pred profi fotoaparatom na nečijem krštenju. Ovo nije vrijeme za performans. Ovo je vrijeme za tebe, stvarnog, umornog, uzbuđenog, i možda malo nesigurnog. I baš to treba ostati na slici. Zato su ovdje savjeti za poziranje.

Već izgledaš kako treba

Zaboravi ideju da moraš „izgledati kao mladoženja“ iz reklame. Ne postoji jedna verzija tog pojma. Ako si u smokingu, super. Ako si u lanenom odijelu jer je 34 stupnja, još bolje. Nema točne formule.

Najvažnije je da ti je koliko-toliko udobno i da se ne osjećaš kao u tuđoj koži. Fotograf neće tražiti savršenu simetriju lica, nego traži ono iskreno u tvom držanju, u načinu na koji gledaš nju, u načinu na koji stojiš kad ne znaš što bi s rukama. Iz te jednostavnosti dolazi prava snaga fotografije.

Kreći se

Najčešća greška koju mladoženje naprave jest da se ukipe. Kao da će time bolje ispasti na slici. Ali fotografija voli život, a život je pokret.

Znaš ono kad popraviš rukav, sagneš se da nećakinji kažeš nešto smiješno, popraviš sako jer se pogužvao? E pa to su ti trenuci. Tu se događa ona prirodna elegancija koja ne dolazi iz poze, već iz radnje. Fotograf te neće loviti dok si nespreman, on će ti pomoći da se krećeš sa smislom i lakoćom. Čak i ako to znači da samo hodaš dva metra naprijed i natrag s osmijehom koji ti nije naređen.

Oči pričaju priču

Ne moraš se uvijek smiješiti. Ne moraš ni gledati ravno u kameru. Ono što najviše govori na slici, to su oči. Gledaj nju dok ti prilazi. Gledaj prijatelja s kojim si dijelio sve od djetinjstva. Pogledaj roditelja koji pokušava sakriti emociju.

Ti trenuci ne traju dugo, ali kad ih fotograf zabilježi, ostaju zauvijek. I kad jednom gledaš te fotografije, sjetit ćeš se ne onoga gdje si stajao, nego gdje ti je bio pogled, a s njim i srce.

Pusti da ti netko pomogne

Tog dana, pokušat ćeš biti sabran, smiren, „muževan“ u nekom starom, čudnom smislu. Možda ćeš osjećati da trebaš sve držati pod kontrolom. Ali zapravo ne moraš.

Fotograf nije tu samo da „odradi posao“, već da te prati, olakša ti situaciju i bude tvoj saveznik. Ako ti nešto smeta to i reci. Ako ne znaš gdje trebaš stati, samo pitaj. Ako ti se znoji čelo, a svi su nestali netko će to već obrisati.

Ne moraš sve znati. Nisi sam. Tvoje je samo da budeš tu.

Fotografije nisu ispit, nego sjećanje

Možda ćeš pomisliti da moraš stalno izgledati „kako treba“, ali istina je da fotografije neće pamtiti tvoj kut lica. Pamtit će trenutke. Pamtit će način na koji si se naslonio na zid od umora, ali si se svejedno nasmijao kad ti je netko dobacio šalu. Pamtit će kako si joj tiho rekao nešto dok vas nitko nije gledao.

Fotograf nije tu da ti da ocjenu, nego da ti sačuva uspomenu. I što si više u trenutku, što manje razmišljaš o kameri to će ti slike biti dragocjenije.

Savjeti za poziranje: zaključak

Fotografije neće pamtiti savršen kadar, nego tebe među ljudima koje voliš, u danu koji je bio tvoj. Ne moraš znati kako stati, kamo gledati, što reći. Dovoljno je da budeš tamo. Sve ostalo će aparat već znati uhvatiti.

Jer na kraju, kad se sve smiri i kad svjetla utihnu, ostat će slike. I one će svjedočiti ne o tome kako si izgledao – nego tko si bio.

Savjeti za poziranje, za nju? Pročitaj ovaj članak.